Ua lilo ke keiki kane liʻiliʻi ma ka moana hohonu. Akā naʻe, hui ʻo ia i kekahi mau ʻaumākua ā ʻo ia e kōkua ʻia ai e lākou i ka huakaʻi a hiki i ka honua.
A young boy is lost at sea but meets a series of helpful ʻaumākua (ancestral guardians) on his journey back to land.
Ua kākau au i kēia moʻolelo no koʻu aʻo ʻana i ka ʻōlelo Hawaiʻi. Ua mamake au e ʻōlelo i ka naʻau o nā keiki Hawaiʻi e noho ai ma kekahi ʻāina ʻē, no ka mea ua noho au ma nā wahi ē aʻe no koʻu wā kamaliʻi.
I wrote this short screenplay to help me learn Hawaiian. I mostly wanted to explore the feelings of a diaspora child in a foreign country because I spent my whole childhood hopping from place to place, none of them really feeling like home.
Ina he Hawai'i 'oe ā ʻōlelo ʻoe i ka ʻōlelo Hawaiʻi— e hoʻouna iaʻu i kekahi ʻōlelo hoʻouna ke ʻoluʻolu (ā hoʻopololei iaʻu, ke ʻoluʻolu). E aʻo ana mai au iaʻu i ka ʻōlelo Hawaiʻi no lāila nui ka hewa. E kōkua mai iaʻu, ke ʻoluʻolu! KE ʻOLUʻOLU.
This note is not for you, sorry.